Norme

 

U  industriji se najčešće koristi vremenska norma. Ona omogućava:

  1. Utvrđivanje troškova rada u proizvodnji, a time i  utvrđuje prodajna cene proizvoda.
  2. Izradu plana angažovanje mašina, realizaciju proizvodnih operacija i određivanje radnika neophodnih za realizaciju proizvodnje, isporuke materijala i upravljanje zalihama.
  3. Uravnoteženje linije montaže i brzine kretanja montažne trake.
  4. Određivanje  kvalifikacija i sagledavanje željene sposobnosti i veština radnika.
  5. Isplatu stimulativne zarade.
  6. Proračun smanjenja troškova na osnovu datih predloga zasnovanih na najekonomičnijem metodu.
  7. Proračun opravdanosti nabavke nove opreme u skladu sa visinom troškova proizvodnje.
  8. Praćenje učinka u odnosu na budžet – masu zarada i merenja rezultata upravljanja i rukovođenja.

 


U slučaju da se  promene neki od uslova pod kojim je norma data (tehnološki proces, stabilizacija radnog mesta, mašina, materijal, okolina, itd.) norma se može menjati, ali ne i radnik jer on nije uslov rada. Prilikom normiranja javljaju se problemi jer su norme često nerealno postavljene zbog:

o   Pogrešno prepisane norme.

o   Pogrešno izračunate norme.

o   Preoštro ili preblago određene norme.

o   Iste norme, a nov  je način rada.

o   “Od oka” norma, itd.

Normiranje rada je osetljivo područje delovanja menadžmenta, pa su i greške veoma česte. Opasnost od greške je dvostruka: ako su norme suviše nisko postavljene i ako su postavljene visoko. U oba slučaja gubi se u efikasnosti rada. U prvom slučaju, radnik će lako dostići zadatu normu, možda već i posle 3-4 časa rada, što znači da će sa polovinom svojih realnih mogućnosti ostvariti pun učinak. Ovo šteti kompaniji, jer se raspoloživi ljudski resursi ne iskorišćavaju u potpunosti. U drugom slučaju, radnik neće moći da dostigne 100% norme, biće manje plaćen, a ako su druge pozicije u istom radnom procesu pravilno normirane on će predstavljati tzv. "usko grlo" tog procesa. Prema tome, veoma je važno utvrditi potreban napor koji radnik zaista može da uloži u toku osmočasovnog radnog dana. 

Različiti poslovi zahtevaju različite napore, a koliki će napor pojedinac uložiti, zavisi i od stepena njegove radne motivacije. Tako se merenjem napora (najveći mogući učinak za konkretan radni zadatak i njegova odstupanja), može izmeriti i stepen radne motivacije pojedinaca.

Naučite više na individualnom ili grupnom online savetovanju 


OSNOVE NORMIRANJA


Teme obuke i savetovanja: 

  • Studija vremena. 
  • Struktura vremena. 
  • Norme. 
  • Vrste normi. 
  • Analiza pokreta. 
  • Metode za određivanje vremena rada. 
  • Takt grupe. 
  • Procena zalaganja radnika. 
  • Metode merenja vremena. 
  • Postupci merenja vremena. 
  • Izračunavanje vremenske norme u  industriji. 
  • Standardna vremena.
  • Metoda unapred određenih standardnih vremena.
  • REFA metodologija
  • MTM


Na Vaš zahtev organizujemo jednodnevne i dvodnevne In-house seminare i audit. 

Total Pageviews

Popular Posts