U industriji se najčešće koristi
vremenska norma. Ona omogućava:
- Utvrđivanje troškova rada u proizvodnji, a time i utvrđuje prodajna cene proizvoda.
- Izradu plana angažovanje mašina, realizaciju proizvodnih operacija
i određivanje radnika neophodnih za realizaciju proizvodnje, isporuke materijala
i upravljanje zalihama.
- Uravnoteženje linije montaže i brzine kretanja montažne trake.
- Određivanje kvalifikacija i
sagledavanje željene sposobnosti i veština radnika.
- Isplatu stimulativne zarade.
- Proračun smanjenja troškova na osnovu datih predloga zasnovanih na
najekonomičnijem metodu.
- Proračun opravdanosti nabavke nove opreme u skladu sa visinom
troškova proizvodnje.
- Praćenje učinka u odnosu na budžet – masu zarada i merenja
rezultata upravljanja i rukovođenja.
U slučaju da se promene neki od
uslova pod kojim je norma data (tehnološki proces, stabilizacija radnog mesta,
mašina, materijal, okolina, itd.) norma se može menjati, ali ne i radnik jer on
nije uslov rada. Prilikom
normiranja javljaju se problemi jer su norme često nerealno postavljene zbog:
o
Pogrešno prepisane norme.
o
Pogrešno izračunate norme.
o
Preoštro ili preblago određene norme.
o
Iste norme, a nov je način
rada.
o “Od oka” norma, itd.
Normiranje rada je osetljivo
područje delovanja menadžmenta, pa su i greške veoma česte. Opasnost od greške
je dvostruka: ako su norme suviše nisko postavljene i ako su postavljene
visoko. U oba slučaja gubi se u efikasnosti rada. U prvom slučaju, radnik će
lako dostići zadatu normu, možda već i posle 3-4 časa rada, što znači da će sa
polovinom svojih realnih mogućnosti ostvariti pun učinak. Ovo šteti kompaniji, jer
se raspoloživi ljudski resursi ne iskorišćavaju u potpunosti. U drugom slučaju,
radnik neće moći da dostigne 100% norme, biće manje plaćen, a ako su druge
pozicije u istom radnom procesu pravilno normirane on će predstavljati tzv.
"usko grlo" tog procesa. Prema tome, veoma je važno utvrditi potreban
napor koji radnik zaista može da
uloži u toku osmočasovnog radnog
dana.
Različiti poslovi zahtevaju različite napore, a koliki će napor pojedinac
uložiti, zavisi i od stepena njegove radne motivacije. Tako se merenjem napora
(najveći mogući učinak za konkretan radni zadatak i njegova odstupanja), može
izmeriti i stepen radne motivacije pojedinaca.
Naučite više na individualnom ili grupnom online savetovanju
OSNOVE NORMIRANJA
Teme obuke:
- Studija vremena.
- Struktura vremena.
- Norme.
- Vrste normi.
- Analiza pokreta.
- Metode za određivanje vremena rada.
- Takt grupe.
- Procena zalaganja radnika.
- Metode merenja vremena.
- Postupci merenja vremena.
- Izračunavanje vremenske norme u industriji.
- Standardna vremena.
- Metoda unapred određenih standardnih vremena.
Vreme: 20
časova
Kotizacija
sa sertifikatom 40000,00 dinara po učesnikuNa Vaš zahtev organizujemo jednodnevne i dvodnevne online i "in house" seminare.